Četvrtak, 29.10.2009.

Matej Delač: "Igrati za reprezentaciju je iznimna čast bez obzira o kojem se uzrastu i selekciji radi"

Matej Delač, mladi vratar iz Zaprešića u vrlo je kratkom roku postao metom interesa brojnih hrvatskih navijača i medija. Naime, činjenica da je već sa 17 godina potpisao ugovor za bogatog engleskog prvoligaša Chelsea, bacila ga je u središte zanimanja brojnih nogometnih zaljubljenika. No, ovaj skromni nogometaš rođen 22.kolovoza 1992. u Uskoplju u susjednoj BiH, nije nimalo „poletio“ i „poludio“ za blještavilom engleskih terena. On i dalje čvrsto stoji na nogama te je svjestan kako ga samo nastavak napornog i predanog rada vode prema nogometnim vrhuncima. Razgovarajući s Matejom, dobili smo dojam kako se radi o jednom izuzetno zrelom sportašu za svoje godine i zbog toga ne sumnjamo u uspješnost njegove buduće karijere. Posebno nas veseli činjenica da ćemo Mateja još godinu i pol moći pratiti na hrvatskim stadionima u dresu zaprešićkog Intera, a vrlo vjerojatno će biti i dio hrvatske reprezentacije. Zbog svih gore navedenih razloga ovdje možete pročitati intervju s Matejom kojemu želimo puno sreće u nastavku njegove karijere, a intimno se nadamo (budući da je autor ovog teksta također iz Zaprešića) da će što prije postati i prvi vratar A reprezentacije.

Kada si uopće počeo trenirati nogomet i što te motiviralo za boravak na nogometnom terenu?

S 4 godine u Zaprešić sam došao iz Bosne. U to vrijeme igralo se Svjetsko prvenstvo u Francuskoj i nogomet je tada bio poprilično popularan. Stariji brat je u tom periodu već trenirao nogomet pa sam i ja odlučio krenuti njegovim stopama. Počeo sam kao igrač u polju, ali na jednom treningu nitko nije htio stati na gol.  Budući da sam ja bio najmlađi i poprilično visok za svoje godine trener je odlučio da sam ja idealan izbor za golmana. Ostalo je povijest.

Tvoja dosadašnja karijera vezana je isključivo uz Inter iz Zaprešića?

Tako je. U Interu sam stasao i proveo cijelu dosadašnju karijeru.

Kakav je bio osjećaj debitirati za prvu momčad već sa 16 godina? I to u službenoj, prvoligaškoj utakmici.

Cijelu tu polusezonu bio sam drugi vratar Intera. No, trener mi je čitavo vrijeme govorio da ću, ako nastavim marljivo raditi i trenirati, sigurno dobiti priliku te da će mi se trud i predani rad isplatiti. I prilika je stvarno stigla. Bio sam poprilično iznenađen, jer rijetko kad netko da šansu tako mladom vrataru. Trener me uvjerio kako sam svojim radom zaslužio tu poziciju i kako osim njegove imam i potporu svih suigrača i članova stručnog stožera. To mi je puno značilo i jako me ohrabrilo.

Kakve su ambicije tvojeg Intera u daljnjem tijeku sezone?

Plan je u preostalom djelu sezone do zimske stanke osvojiti što je više moguće bodova. Za proljetni nastavak se očekuje dosta promjena u igračkom kadru. Vjerojatno će se ići u potragu za pojačanjima kako bi se uzdigli barem do sredine ljestvice. Time bismo osigurali ostanak i izbjegli pritisak pred kraj prvenstva.

Koji ti je hrvatski klub, osim Intera, najdraži? Da nisi potpisao za Chelsea bi li imao želju braniti za neki drugi hrvatski klub?

S obzirom na trenutnu situaciju teško mi je odgovoriti na to pitanje. Ne preferiram niti jedan hrvatski klub osim ovog za kojeg branim. Kada bi situacija bila drugačija od sadašnje i kada bi stigle neke konkretne ponude sigurno je da bih o njima razmislio.

Kako je došlo do kontakata i potpisivanja ugovora s londonskim Chelsejem?

Njihovi skauti pratili su me na gotovo svakoj utakmici i nakon nekog vremena su stupili u kontakt sa mnom, mojim roditeljima i klubom. Zaključili su da sam ja dovoljno kvalitetno pojačanje za njihovu momčad te smo na zadovollstvo svih strana uspjeli sklopiti ugovor.

Kako ste se osjećali u tom trenutku?

Pa gledajte, osim što sam bio i još uvijek sam iznimno sretan, sada osjećam i dodatnu sigurnost pošto znam da iza mene stoji jedan tako veliki klub. Imamo odličan odnos, u redovnom smo kontaktu i s velikim interesom prate moj rad.

Kada je predviđen tvoj odlazak u London i što očekuješ od engleskog nogometa?

Moj odlazak tamo predviđen je za otprilike godinu i pol dana, a što me tamo očekuje to će odlučiti moj klub, tj. Chelsea. Jedino što vam mogu reći jest kako me veseli činjenica da bih mogao zaigrati na engleskim terenima, posebice zbog toga što se radi o trenutno najjačoj ligi na svijetu.

Osim potpisa na ugovor s Chelseajem stigao ti je i poziv od strane izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Slavena Bilića. Kakav je osjećaj biti pozvan prvi puta u  reprezentaciju?

Sve se odigralo jako brzo, ali osjećaj je fantastičan. Interesantno je da sam, zapravo, taj dan u novinama pročitao kako bi mladog Delača mogao sustići reprezentativni poziv i moram priznati kako mi je to zvučalo poprilično nevjerojatno. Ali na kraju je stvarno tako bilo. Dobio sam telefonski poziv oko 8 sati navečer. Na liniji je bio glavni tajnik saveza Zorislav Srebrić koji mi je rekao da moram doći na okupljanje u Sheraton i sljedeći dan krenuti na pripreme u Rovinj. Pomalo nevjerojatno, ali stvarno je tako bilo.

Kako si se snašao u reprezentaciji, tj. kako su te suigrači prihvatili?

Dečki su stvarno odlični. Čim sam stigao u tabor reprezentacije svi su se prema meni odnosili kao da sam oduvijek tamo i niti u jednom trenutku se nisam osjećao kao novak. Isto to vrijedi i za stručni stožer na čelu s izbornikom Bilićem koji mi je rekao da nemam razloga za tremu i strah te me uputio da se osjećam kao kod kuće.

Kako komentiraš činjenicu neplasmana Hrvatske na SP 2010.

U ovim kvalifikacijama stvarno nismo imali sreće. Možemo žaliti i zbog toga što smo u obje utakmice protiv Ukrajine bili puno bolja momčad, a nismo pobijedili. Nakon toga smo ovisili o Englezima, a njihovim porazom od Ukrajine uslijedio je kraj priče o našem odlasku u Južnoafričku Republiku. No ne treba očajavati, Hrvatska ima kvalitetnu momčad i sigurno će ponovno biti u svjetskom vrhu. Isto tako, uvjeren sam u plasman na sljedeće veliko natjecanje. Na europskom prvenstvu 2012. u Poljskoj i Ukrajini ponovno ćemo biti pravi.

Ukoliko se to dogodi, misliš li da si spreman stati na reprezentativna vrata?

O tome ne razmišljam. Moje je da nastavim raditi naporno i marljivo kao do sada. Na taj način zaslužiti ću poziv izbornika, a on će odlučiti tko će stati na vrata. Ako to budem ja nadam se da ću opravdati njegovo ukazano povjerenje. Osim toga konkurencija u reprezentaciji je stvarno velika. Imamo odlične vratare i čast je naći se uopće u užem izboru.

Bi li pristao braniti i za mladu izabranu vrstu?

Naravno da bih. Igrati za reprezentaciju je iznimna čast bez obzira o kojem se uzrastu i selekciji radi.

Za koju ćeš reprezentacijzu navijati na SP-u, sada kada na njemu neće nastupiti Hrvatska, imaš li nekog favorita?

Ukoliko se na prvenstvo plasira reprezentacija Bosne i Hercegovine navijati ću za njih. Ukoliko u Africi neće biti Bosne, moj favorit je Argentina.

Koja ti je najdraža utakmica u dosadašnjoj karijeri?

Najdraža utakmica mi je ona protiv Zagreba koja je ujedno bila i moja prva službena. Na toj sam utakmici obranio jedanaesterac i time, nadam se, opravdao povjerenje trenera.

Koji ti je najdraži hrvatski, a koji svjetski golman?

Od svjetskih vratara najdraži mi je José Manuel Reina ili poznatiji kao Pepe Reina. Za  najboljeg domaćeg vratara mi je teško odlučiti pošto stvarno imamo izuzetno kvalitetne vratare. No, pošto sam s Runjom i Subašićem radio u reprezentaciji odlučio bih se za njih dvojicu jer mi se izuzetno dopao njihov način rada.

Za kraj. Kako ti se sviđa Klub navijača „Uvijek vjerni“ i imaš li kakvu poruku za njegove članove?

Čuo sam za Klub Uvijek vjerni i stvarno je pohvalno kako njegovi članovi bodre reprezentaciju gdje god igra. Poručio bih svima da i dalje budu vjerni reprezentaciji jer dečki na terenu uvijek daju sve od sebe. Mi ćemo se pokušati dobrim igrama u budućnosti navijačima odužiti za njihovu vjernost.