Petak, 19.06.2009.

ANNO DOMINI 2009

Paru članaka ove kolumne u proteklim sam mjesecima nadjenuo  naslov MODERNA VREMENA. Nisam se pokušavao činiti previše inventivnim i originalnim, te sam im pridodao i broj 1 i 2 ne bi li možda u budućnosti činili temelj početnim tomovima nekakve valjda knjige kolumni koju bih možda nekako i sklepao poput svih ostalih gurua, starleta i nazovi scenaristica koje promoviraju svoje intelektualno-literarne kvazi uratke posljednjih godinu i pol.

Aktualna vremena koje često znamo nazvati opravdano i šugavima, uglavnom nam donose crne, površne i šture vijesti i oglase u kojima nas bombardiraju pretjeranim, plastičnim, fabriciranim i glupavim temama čije je servisiranje malo pametnijem jednostavan razlog da mu se ogadi čaki najukusniji i perfektno marketirani lager, koji pak po folkloru prati nogomet kao i ´manekenka´ jurilicu napuhane svinjske kože . Hmmm, kad se zamislim, danas i lopte, osnovni alat basnoslovno plaćenih ´footsie-celeba´, plastičnije od si.., pardon grudi, najavljivačica programa na talijanskoj televiziji.

Publika također odudara sve više od puka koji je svoju strast odlučio ispoljiti kroz cca. 2 sata napucavanja po livadi. Danas ona (publika) je jasno profilirana i po načinu na koji prati sport koji je sve samo ne igra za koju bi netko dao nekoliko godina života. Puno njih je pak za svog ´predstavnika´ spremno u tom svijetu dati i sam najcjenjeniji oblik opstojanja na planeti čiji sumrak svakodnevno najavljuju putem svih mogućih medija svakakvi eksperti upitnih ili nikakvih ekspertiza i titula. Ali frekvencija promjena, ´upliv kapitala´ i vokabular koji sve to utjelovljuje jasno je iscrtao i gotovu klasnu razliku na najsvetijim mjestima nogometnih hramova gdje se prate raznorazne ´svetinje´ .

Čast i odanost  (honour&loyalty) su odavno izgubili smisao u današnjem dobu. Pitanje je zašto bi nas onda čudilo da se ´ekipe´ mlate među sobom, kada već ´kraljevski´ klubovi otimaju simbolima kapitalističko-nogometnih pretvorbi i uspjeha nove škole izdepilirane šminkere ili pak bogoslovne sljedbenike koje grizu ruku koja ih hrani čim im se za to ukaže prilika. Nogomet postaje nepodnošljivo gadljiv, birokracija i hobotnice dugih prstiju i ruku kojima je u interesu ´profit´ u okvirima njihovih pravila, vladari su sporta čiji je smisao izgubljen onog trenutka kad su bankari i knjigovođe odlučili svoju nepopularnost u srednjoj školi naplatiti jednog dana kada oćelave i zdebljaju se u toj mjeri da ih jedva izvlače iz kožnih siceva ´mečki´ ili fotelja potpisanih od strane predstavnika uvijek za isticanje ´ponosa´(pride) spremne ´manjine´.

Možda je trenutak da se diobe onih koji sve to iz milijun razloga i plaćaju zaustave, te da se stane na kraj ovoj besmislenoj i dezorijentirajućoj priči koja je sve samo ne opuštajuća. I oprostite na izrazu, ajme majko na šta liči onaj konfederacijski kup na jugu kontinenta koji je sinonim za sukobe, eksploataciju i sveopći dirigirani kaos. Možda je i sreća da nam plasman tamo opasno ´visi´.

I dok razmišljam od kud pravo onom ´đilkošu´ da jedva čeka ´zapalit´ iz kluba koji još uvijek pokušava imitirati nogometnu igru na onom stratištu kraj Zoološkog vrta, vi lijepo Vas molim razmislite što je zapravo poruka s fotografije iznad naslova.

Po meni ima mali milijun značenja. Uživajte u lipanjskoj vrućini i pjesmi koja puno toga govori.