Ponedjeljak, 27.04.2009.

Vladimir Vasilj: "Klub navijača mnogo znači Hrvatima u Hercegovini"

Vladimir Vasilj poznato je nogometno ime.
Kao treći vratar putovao je u Francusku '98 i osvojio broncu za sva vremena. U dva navrata branio je u Dinamu, a sa Zagrebom osvojio naslov prvaka 2002., jedini koji nije završio na Poljudu ili Maksimiru.
Bio je i član Hrvatskog Dragovoljca, Varteksa i Širokog Brijega, a u karijeri je imao i kratku epizodu u turskom Konyasporu.
Danas u Međugorju vodi sportski centar "Scudetto", a odnedavno je i povjerenik Kluba navijača "Uvijek vjerni" za Hercegovinu.
Kako je vijest o osnivanju podružnice Kluba navijača u Hercegovini odjeknula među navijačima?

To je odlična stvar za Hrvate u Hercegovini, jer bit će mnogo lakše nego do sada nabaviti ulaznice za utakmice hrvatske reprezentacije. Ljudi se već javljaju, a siguran sam da će se osnivanjem podružnice u Međugorju glas o Klubu navijača proširiti cijelom Hercegovinom, te će mnogi Hrvati iskoristiti tu pogodnost i postati članovi Kluba.
Ovdje ljudima mnogo znači reprezentacija. Kad igraju Vatreni u Hercegovini je ludnica kao i u Hrvatskoj, ljudi odlaze s posla, u kafićima se prate prijenosi na velikim televizorima.

Koliki je interes među hercegovačkim Hrvatima za dolazak u Zagreb na utakmicu protiv Ukrajine?

Interes za utakmicu s Ukrajincima je uistinu velik, posebno sad kad ljudi znaju da preko Kluba navijača mogu lakše dobiti ulaznice. Uopće ne sumnjam da će se javiti mnogo ljudi koji će krenuti prema Zagrebu na dan vjerojatno i najvažnije utakmice u ovim kvalifikacijama.
Bio bi sigurno još veći interes da se igra u Splitu, ali doći će mnogo Hercegovaca i u Zagreb.

Kada vidite kakav interes vlada za kvalifikacijske utakmice reprezentacije i koliko našim navijačima znači reprezentacija, pribojavate li se eventualnog neuspjeha u kvalifikacijama?

U sportu se svatko pribojava, jer je svjestan da i konkurencija ima visoke ciljeve i ambicije. Čim vas očekuje neka "biti ili ne biti" utakmica mora postojati strah, jer takve utakmice nikad nije lako dobiti. A nas će čekati dvije takve. Protiv Ukrajine u Zagrebu i Engleske na Wembleyu. Neće biti lako, ali moramo vjerovati u sebe.

Ako se plasiramo na još jedno veliko natjecanje, hoćete li se uputiti prema Južnoj Africi?

Vjerujem da hoću. Nikad u životu nisam bio tamo i Svjetsko prvenstvo bila bi odlična prilika. Uopće ne sumnjam da će svi koji će imati mogućnosti planirati kako se sljedećeg ljeta uputiti prema Južnoj Africi.

Šira javnost poznaje Vas kao proslavljenog vratara. Čime se danas bavite?

Glavni mi je posao vođenje sportskog centra i lokala, ali ostao sam vezan i uz nogomet. U podmlatku Međugorja treniram vratare.

Nogomet, vjerujem, redovito pratite?

Pratim, naravno, posebno hrvatsku ligu. Navijač sam Dinama, ali pratim sve klubove. Mislim da je HNL mnogo dobio pokretanjem televizijskog projekta "Volim nogomet" i da će iz godine u godinu biti sve veći interes za domaću ligu.
Velika je stvar i da konačno imamo neizvjesnu završnicu. Nikome nije zanimljivo kad jedan klub pobjegne pratiteljima po 20 bodova, a gdje bi nam tek bio kraj da se u utrku uključi još neki klub kao Zagreb 2002. kad je i bio prvak.

Kojeg bi vratara izdvojili kao najboljeg u HNL-u, a tko Vam je po guštu od svjetskih zvijezda?

Broj 1 u HNL-u za mene je Tomislav Butina. Iako je pri kraju karijere brani odlično i smatram da je još uvijek najbolji u hrvatskoj ligi.
Što se stranih vratara tiče, teško mi je reći. Van Der Sar je najiskusniji, ali ne bih rekao da je najbolji. Sjajan je Buffon, sviđa mi se Cesar, ali za mene je i dalje Schmeichel najbolji golman kojeg sam gledao.

Vrhunac Vaše karijere bila je Francuska '98. Iako ste bili treći vratar i niste nastupili na prvenstvu, ne sumnjam da su Vam ti dani ostali u sjećanju kao najljepši dio karijere.

Često se sjetim Francuske. Bila je to jedna nevjerojatna atmosfera, unutar momčadi vladalo je iznimno zajedništvo koje je dovelo do velikog samopouzdanja i uvjerenja da možemo napraviti nešto veliko.
Ta reprezentacija bila je sastavljena od fantastičnih igrača koji su dugo igrali zajedno, jasno su se znale pozicije i obaveze u momčadi, a vodio nas je fantastični trener Ćiro Blažević.

Ćiro je sada izbornik Bosne i Hercegovine u kojoj je u samo šest mjeseci uspio izazvati nezapamćenu euforiju. Kako Hrvati u Hercegovini gledaju na Ćirin uspjeh s reprezentacijom BiH?

Pa, iskreno nisu bili oduševljeni kad je Ćiro preuzeo reprezentaciju, ali danas im je drago zbog njega. Nije sporno da će naša srca uvijek kucati za Hrvatsku, ali ljudima je bilo drago zbog Ćire kad je dobio Belgiju.
Inače, ovdje svi strahuju od mogućnosti da se u dodatnim kvalifikacijama susretnu Hrvatska i BiH. To bi bio kaos, posebno u Mostaru. Ne želimo o tome ni razmišljati.

Jeste li zadovoljni vlastitom karijerom?

A, čujte čovjek uvijek misli da je mogao više, to nam je u prirodi. Mene su zadesili neki pehovi, neke ozljede, možda i krive trenerske procjene koje su me spriječile da napravim koliko mislim da sam mogao.
Ali, opet kad pogledam koliko mi je radosti nogomet donio, što sam sve u karijeri doživio, moram biti zadovoljan.
Stvari su se poklopile kako su se poklopile i ja sam zadovoljan.

Uz Francusku '98, vjerojatno najljepši trenutak karijere bio je naslov sa Zagrebom 2002.?

Najdraži klub mi je Dinamo, ali odmah poslije Dinama dolazi Zagreb. U Kranjčevićevoj sam ipak osvojio naslov prvaka 2002., a to je nešto što se ne zaboravlja. Taj uspjeh kruna je moje klupske karijere.
Postojala je neka sličnost između te šampionske godine u Zagrebu i Francuske '98.
Kao i Vatreni u Francuskoj, i mi u Zagrebu osjećali smo tada da nam nitko ništa ne može, bili smo momčad odličnih igrača i velikog zajedništva. Uostalom, najbolji igrač te momčadi Ivica Olić potpisao je ugovor s Bayernom. I naravno, trenirao nas je sjajni trener Cico Kranjčar.
Mislim da će proći 20 godina dok neki klub osvoji naslov, a da se ne zove Dinamo ili Hajduk.

Koga bi izdvojili kao najboljeg trenera u karijeri?

Teško mi je reći, jer trenirali su me mnogi kvalitetni treneri. Od Ćire Blaževića i Cice Kranjčara do Bake Sliškovića i Ive Šuška.
Svaki od njih imao je nešto veliko i teško bi mi bilo bilo koga izdvajati.
Ono što mogu reći je da Ćiro Blažević, osim što je sjajan trener, ima i pravu priču. Jednostavno, posjeduje karizmu, zna zapaliti igrače i publiku i to ponovno dokazuje s reprezentacijom BiH.

Na uspješnu nogometnu karijeru Vladimiru Vasilju ostale su lijepe uspomene. Novo vrijeme nosi i nove izazove, a jedan od njih je i međugorska podružnica Klub navijača "Uvijek vjerni".
Uopće ne sumnjamo da će i na tom polju biti jednako uspješan kao i na sportskom.

Svi navijači iz Hercegovine koji žele postati dio navjernije navijačke vojske uoči "utakmice svih utakmica" protiv Ukrajine neka se jave proslavljenom vlasniku francuske bronce Vladimiru Vasilju u sportski centar "Scudetto" (Krstine b.b., 88266 Međugorje) i članska iskaznica Kluba navijača u kratkom roku dolazi na Vašu adresu.